Fotografija: ljubaznošću autora.
Maria Perez Heredia rođen je u Zaragoza 1994. i postao je jedan od najnovijih književnih fenomena zahvaljujući svom trećem romanu, Crni Pirineji, što mu je ujedno i debi u noir žanru. Studija Španjolska filologija i objavio svoju prvu knjigu, Ti rijetki kišni dani sa devetnaest godina. Zatim su slijedili Starman, koja je imala izuzetan prijem kod kritike, te omladinska priča Eydís i duga zima (ilustrirao David Guirao). Napisao je i razne suradnje, priče i književnokritičke članke. Otišao je živjeti u Francuska 2017. godine, gdje je radila na Sveučilištu u Grenobleu kao profesorica španjolske književnosti. Ovdje intervju On nam priča o crni pireneji i mnoge druge teme. Zahvaljujem vam na vašem vremenu i ljubaznosti.
María Pérez Heredia — Intervju
STRUJA LITERATURE: Vaš najnoviji roman je crni pireneji. Što nam u njemu govorite i odakle vam inspiracija?
MARÍA PEREZ HEREDIA: crni pireneji je spletkarska priča s mnogo obrata i ponekim iznenađenjima, u kojem se snažna protagonistica mora suočiti s prošlošću i nekim svojim duhovima. Okruženje u malom grad u Aragonskim Pirinejima vrlo je važan i istražuje prije svega ljudski odnosi. Inspiracija mi je dolazila iz više izvora, ali prije svega zato što sam ja veliki ljubitelj trilera Otkad sam bio dijete.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? I prvo što si napisao?
MPH: Moja prva čitanja, kao i ona gotovo svih Millennials, to su knjige poput onih od Harry Potter. Poslije sam uvijek bio a proždrljivi čitatelj i to od vrlo mlade dobi. Pisao sam cijeli život, barem otkad znam za sebe. Naime, svoj prvi roman objavio sam s devetnaest godina, a počeo sam ga pisati sa sedamnaest...
- AL: Vodeći autor? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
MPH: Imam ih mnogo. Donna Tartt y Bret Easton Ellis, što oni ne čine triler točno, ali uvijek uključuju vrlo uznemirujuće elemente u svoje romane. Kao pisac kriminalističkih romana, Gillian flynn. Iz drugih vremena Franjo scott fitzgerald o Charlotte Bronte. I španjolski, Juan Marse, naravno. Potpuno drugog žanra, Eichiro Oda ili Ai Yazawa.
- AL: Koji biste lik voljeli upoznati i stvoriti?
MPH: Ima ih previše. prema Pijoaparte de Posljednja popodneva s Terezom, Patrick Bateman de američki psihopata, o Theo de Češljugar. Bilo kojem od njih dvoje Uspavanke.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
MPH: Pa, ništa. Ako je to ja Čitam cijele knjige na mobitelu. Volim imati TV u pozadini za pisanje i volim kavu.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
MPH: Za čitanje, bilo tko: u metrou, na kauču, ako je ujutro na papiru. Za pisanje, navečer. U mojoj kući ili bilo gdje.
- AL: Koje još žanrove voliš?
MPH: Previše. Romantični roman, pogotovo ako je razdoblje. Fantastičan roman. Znanstvena fantastika. Ne pravim razlike po spolu, ovisi o autoru i knjizi.. Može postojati vrlo dobro napisan romantični roman i onaj “književni” koji je potpuna katastrofa (i povrh svega dosadan).
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
MPH: Pa, nedavno sam puno čitao Elisabeth Benavent (ljeti), nadoknadio sam mangu Jedan komad i nastavio sam svoju opsjednutost Gradie Hendrix. Što se tiče pisanja, Upravo sam predao svoj sljedeći roman.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
MPH: Imam vrlo djelomično mišljenje, jer godinama radim sa svojim urednikom i imamo prekrasan odnos. Nikada nisam imao problema s objavljivanjem.. A, s druge strane, živim u Francuskoj osam godina, pa ne znam puno o tome što se šuška u tom sektoru.
- AL: Kako se osjećate o trenutnom trenutku u kojem živimo?
MPH: Uz sve što se događa, kako mogu.