El Jorge Dávila, novinar s Tenerifa, zamjenik direktora novina El Día-La Opinión de Tenerife, čini skok u naraciju objavljivanjem svog prvog romana, Farideov prstenKnjiga, koju je objavio Círculo Rojo, predstavljena je na institucionalnom događaju održanom u Cabildu na Tenerifima, mjestu punom simbolike za autora i za priču koju priča.
Daleko od pukog ponovnog stvaranja avionske nesreće iz 1977. na aerodromu Los Rodeos, rad predlaže dugotrajna intriga u kojem taj povijesni događaj postaje još jedan element radnje. Katastrofa, koja se smatra najvećom katastrofom u komercijalnom zrakoplovstvu, služi i kao pozadina i narativni katalizator za priču koja se odvija između La Laguna, New York i Istanbul.
Izmišljena radnja obilježena sjećanjem na nesreću iz 1977.
Kao što je sam autor objasnio tijekom predstavljanja, Faridin prsten nije roman o nesreći iz 1977.Umjesto toga, to je priča u kojoj ta tragedija zauzima mjesto drugog lika. Sudar dvaju jumbo jetova na pisti Tenerifima pojavljuje se kao sidrišna točka sa stvarnošću, ali fokus je na iskustvu protagonista i posljedicama koje taj događaj ostavlja desetljećima kasnije.
Knjiga počinje likom Eve Baxter, fotografkinja iz New Yorka koja je godinama izbjegavala suočavanje sa smrću svoje majke, jedne od 583 žrtve nesreće. Trideset godina kasnije, dolazak u njezin život Santiaga, novinara s Tenerifa koji je kao dijete svjedočio katastrofi, pokreće priču. Slučajni pronalazak dragulja na aerodromu Tenerife North pokreće fizičko i emocionalno putovanje u Istanbul.
Taj dragulj, prsten s rubinom, dio je Blago palače Topkapi I to postaje ključna veza koja povezuje zračnu katastrofu s pričom koja datira iz završne faze sultanata. Predmet prelazi iz ruke u ruku, od putnika irskog podrijetla koji putuje jednim od nesretnih aviona do generacije koja, godinama kasnije, pokušava sastaviti prošlost punu mračnih tajni.
Sam Dávila naglašava da se roman ne zadržava na boli žrtava niti nastoji iskoristiti morbidnu fascinaciju događajem. Umjesto toga, koristi sjećanje na nesreću kao nit vodilja obraditi univerzalne teme poput gubitka, usamljenosti, prijateljstva i odanosti. Uvodni redak knjige - "Ovo je priča o boli i usamljenosti" - postavlja emocionalni ton narativa koji se kreće između kronike i fikcije.
Iako odbija da ga označi kao kriminalistički roman, priznaje da djelo uključuje elementi policije i intrige koji čitatelja drže u napetosti od prvih stranica. Potraga za draguljem, veze između naizgled različitih likova i putovanje u Istanbul stvaraju atmosferu trilera bez žrtvovanja povijesne pozadine.
Istanbul i Tenerife kao glavne lokacije
Jedan od najistaknutijih elemenata knjige je konstrukcija Istanbul kao još jedan likAutor, koji dobro poznaje turski grad, iskorištava njegov status raskrižja carstava i kultura kako bi radnji dao povijesnu dubinu. Dávilina fascinacija turskom poviješću ogleda se u važnosti palače Topkapi i u načinu na koji je grad integriran u živote protagonista.
Istanbul se ne pojavljuje u romanu slučajno. Tog dana 1977. godine, jedan od letova preusmjeren s Gran Canarije Bio je namijenjen gradu na Bosporu i prevozio je skupinu putnika koji su se pripremali za krstarenje. Ta činjenica služi piscu da uspostavi vezu između otoka i Turske te da opravda povezanost prstena povezanog s blagom iz Topkapija s nesrećom.
Okrenut prema Istanbulu, Tenerife se pojavljuje kao teritorij sjećanjaLa Laguna, zračna luka Los Rodeos i sam otok služe kao mjesta gdje odjekuju tragedije i gdje likovi pokušavaju koegzistirati s događajem koji je obilježio cijelu generaciju. Dávila koristi svoje poznavanje okoline i lokalne povijesti kako bi narativu dao vjerodostojnost bez da ga pretvori u izvještaj.
Radnja romana se također odvija u NYRodni grad Eve Baxter, što pojačava međunarodni karakter priče. Trokut koji tvore La Laguna, New York i Istanbul odražava autoričinu želju da priču izvuče iz strogo lokalnog okruženja i smjesti je u globalni kontekst, gdje se životi ljudi iz vrlo različitih sredina sijeku kroz lanac slučajnosti.
Ova interakcija scenarija pojačava ideju da književnost može poslužiti kao sredstvo za projicirati identitet Tenerifa u inozemstvoKanarski krajolici, u kombinaciji s povijesnim i urbanim referencama na Istanbul i New York, pomažu smjestiti roman u europski i međunarodni okvir bez gubitka otočnih korijena.
Likovi s profesijama: fotograf i novinar
Izbor protagonista nije slučajan. Santiago je novinar s Tenerifa i Eve, njujorške fotografkinje. Ova kombinacija odražava profesionalnu putanju Jorgea Dávile i omogućuje mu snalaženje na poznatom teritoriju. On sam priznaje da se, umjesto da se smatra piscem, vidi kao novinar koji uživa u pričanju priča te da je taj impuls kanalizirao u romaneskni format.
Odnos između novinara i fotografa, sa svojim sličnostima i napetostima, pruža narativni materijal za roman. Dávila komentira da je želio izgraditi priču u kojoj se osjećao ugodnogdje se ne bi primijetili "šavovi" nekoga tko debitira kao glumac. Istovremeno, priznaje da u liku Santiaga i u nekim epizodama iz njegova djetinjstva postoje očito autobiografski elementi.
U njegovoj srži leži promišljanje o kako se priče pričaju iz novinarstva i iz književnosti. Dok svakodnevna praksa rada u novinama zahtijeva brzo izvještavanje informacija i pridržavanje činjenica, romaneskni format omogućio je autoru da odvoji vrijeme, igra se s kauzalnošću i istraži područja koja bi bila izostavljena iz informativnog teksta.
Priča također sugerira da novinarstvo, unatoč tome što se smatra "najljepšom profesijom na svijetu", može biti zagušljivo zbog svog tempa i zahtjeva. Književno pisanje ovdje se pojavljuje kao ispušni ventil, prostor u kojem si autor dopušta preurediti stvarnost i odvesti je u područje fikcije kako bi je razumio na drugačiji način.
Sam Dávila priznaje da mu je književnost omogućila da priču ispriča „kako bi želio“, ne nužno točno onako kako se dogodila, te da je taj proces promijenio način na koji gleda na druge romane. Nakon što je završio ovu knjigu, osjeća da se konačno riješio priče koju je godinama želio napisati i da je ona sada u rukama čitatelja.
Roman napisan polako, usred redakcija i ranih jutara
Faridin prsten je, riječima njegovog tvorca, roman dugog formataProces pisanja trajao je nekoliko godina, prebrodivši pandemiju i vulkansku erupciju bez promjene izvorne ideje. Ono što je pretrpjelo izmjene bili su neki dijelovi teksta, nekoliko puta prepisani kako bi se prilagodio ritam i narativni ugođaj.
Usklađivanje posla zamjenika urednika novina s pisanjem nije bilo lako. Dávila kaže da Dobar dio knjige napisao je noću i u samoći.To iskustvo mu je omogućilo da shvati onaj osjećaj izolacije o kojem mnogi pisci govore. Ta noćna rutina, u mraku i s vijestima koje su već završile, dala je rukopisu njegov konačni oblik.
Vremensko razdoblje u kojem se radnja odvija također nosi specifičnu težinu. Priča se odvija početkom 2000-ih, kada WhatsApp još nije postojao, a digitalna komunikacija se temeljila na tekstualne poruke (SMS) i chatovi u MessengeruOvaj vremenski izbor stvara neobičan kontrast za današnje čitatelje i pomaže objasniti kako se grade veze između protagonista.
Roman uključuje koncept "crvene niti"Ovo je metafora za nevidljive veze koje povezuju naizgled udaljene ljude. U kontekstu ranih online razgovora i foruma, te digitalne niti na kraju se presijecaju sa sjećanjem na pad aviona, izgubljeni prsten i slučajnosti koje omogućuju da se putevi Eve i Santiaga ukrste.
Unutar tog okvira, Dávila uvodi književne aluzije i reference na druga djela, čak ide toliko daleko da policijsku operaciju naziva po knjizi. Priznaje da je preuzeo određene rizike, ali se uvijek oslanja na teme i okruženja koja dobro poznaje, što mu daje samopouzdanje pri konstruiranju fikcije.
Prezentacija na Vijeću otoka Tenerife i institucionalna podrška
Službeno predstavljanje romana održano je u Vijeće otoka TenerifeNa događaju koji je sam autor opisao kao „popodne iz snova“, stolom su predsjedavali potpredsjednik Otočnog vijeća i vijećnik za turizam Lope Afonso i otočni vijećnik za kulturu, muzeje i sport José Carlos Acha, koji je pratio Dávilu u ključnom trenutku njegove profesionalne karijere.
Tijekom svog govora, novinar je inzistirao na tome Ništa od onoga što se događalo nije bilo dio njihovih planovaIzrazila je zahvalnost za institucionalnu podršku i naklonost koju je primila. Naglasila je da je proces pisanja bio dug i dirljiv te da je kulminacija publikacije u tom okruženju imala poseban značaj za otok i za one koji su proživjeli tragediju iz 1977. godine.
Lope Afonso iskoristio je priliku kako bi naglasio da podržavanje ovakvih inicijativa znači klađenje na lokalne talente i za djela koja pomažu projicirati povijest i identitet Tenerifa izvan njegovih granica. Po njegovom mišljenju, književnost također postaje alat za kulturnu i turističku promociju, sposoban prikazati otok iz perspektive drugačije od čisto scenske.
Sa svoje strane, José Carlos Acha istaknuo je ulogu Cabilda u demokratizacija kultureKao institucija koja promiče književno stvaralaštvo i kritičko mišljenje, vijećnik je cijenio činjenicu da Faridein prsten pomaže u promišljanju o kolektivnom pamćenju i njegovom pretvaranju u zajedničko znanje, cilj koji se uklapa u djelatnost Otočne korporacije.
Ovim činom, otočna institucija potvrđuje svoju predanost promociji književnosti i stvaratelja s otoka, uključujući predstavljanje romana u niz kulturnih aktivnosti koje nastoje dati vidljivost suvremenim kanarskim glasovima na španjolskoj i europskoj sceni.
Gdje pronaći Faridein prsten i profil njegove autorice
Roman je sada dostupan u nekoliko Knjižare na TenerifimaTo uključuje podružnice Agapea u Santa Cruzu i La Orotavi, El Barco de Papel u El Sauzalu i Librería Lemus u La Laguni. Također se može kupiti preko velikih španjolskih internetskih knjižara kao što su Amazon, La Casa del Libro, Fnac i El Corte Inglés, čineći je pristupačnijom čitateljima u drugim dijelovima Europe.
Iza Farideovog prstena leži putanja Jorge Dávila NegrínNovinar iz La Lagune koji trenutno obnaša dužnost zamjenika direktora El Día-La Opinión de Tenerife. Tijekom karijere radio je u raznim odjelima: sport, lokalne vijesti, društvo i događaji, Kanarski otoci i kultura, između ostalog, što mu je omogućilo da se nosi sa širokim rasponom stilova pri pričanju priča.
Prije dolaska u El Díu, radio je kao pisac, voditelj odjeljka i glavni urednik u Glasnik Kanarskih otoka, u dva različita razdoblja, od kojih jedno dijeli zaglavlje s El Mundom. To akumulirano iskustvo u regionalnom i nacionalnom novinarstvu vidljivo je u načinu na koji se pristupa dokumentaciji, okruženju i dijalozima romana.
Tijekom svoje karijere primio je razne nagrade, kao što su XLIII nagrada Leoncio Rodríguez za novinarstvo (2013.), počasno priznanje na Agapea Short Story Prize "Detektivov pomoćnik" (2016.) i nagrada Citizen Noir s Tenerife Noir Festivala (2017.). Ove nagrade odražavaju njegovu povezanost s novinarstvom i fikcijskom naracijom te žanrom noira.
Debi s romanom Prsten Faride tako dolazi u vrijeme kada autorica spaja solidnu novinarsku karijeru s otvaranjem književnog puta koji se oslanja na stvarna iskustva, povijesno pamćenje i međunarodne okvire kako bi izgradila fikciju koja nastoji zabaviti i istovremeno poticati na razmišljanje.
S objavljivanjem ovog prvog romana, ime Jorge Dávila pridružuje se karti kanarskih autora koji koriste fikciju kako bi se bavili ključnim epizodama nedavne prošlosti te vidljivim i nevidljivim vezama koje povezuju Tenerife s ostatkom svijeta; prijedlog koji miješa kroniku, intrigu i emocije bez gubitka iz vida europskog konteksta u kojem se priča odvija.